Ogledi i kritike
SHIRLEY VALENTINE
VRHUNSKA INTERPRETACIJA ŽENSKE SUDBINE
7. Ljetne noći Teatra Exit, Zagreb, 28. lipnja – 6. kolovoza 2016.: Kazališna grupa Lectirum, Zagreb, Willy Russel, Shirley Valentine, red. Zoran Mužić
Willy Russel (1947) je jedan od najizvođenijih britanskih dramatičara, čiji su najpopularniji komadi komedije Educating Rita (iz 1980. koja je u Kazalištu Planet Art 2014. postavljena pod nazivom Ritina škola) i Shirley Valentine (1986) privukli široku publiku i dobili najznačajnije britanske i američke nagrade, a to je uspjelo i njihovim ekranizacijama u režiji Lewisa Gilberta. Iako je Russel još kao tinejdžer želio postati pisac, zbog loših ocjena, posebice iz engleskog napustio je školu u petnaestoj godini i zaposlio se kao frizer za dame, a književni talent je gradio pišući ljubavna pisma za svoje vršnjake. Nakon nekoliko godina ipak se vratio školovanju i postao učitelj, a uz to je nastupao kao kantautor po klubovima, sve do prvih uspjeha u kazalištu. Iako je time stekao novac i slavu, nije zaboravio da je potekao iz radničke obitelji i sredine u kojoj ljudi nisu imali veliko obrazovanje i govorili su neodgovarajućim naglaskom, ali su čitali i znali mnogo više nego što su pripadnici viših slojeva vjerovali. Takva je i protagonistica monokomedije Shirley Valentine za koju su neki kritičari tvrdili da je nevjerojatno da bi se žena takvog duha i znanja zakopala u kuhinju, dok je on upravo takve osobe viđao kao dječak u sredini u kojoj je živio i koju je htio pokazati u drugačijem svjetlu od uobičajenih pojednostavljenja.
To i Shirley Valentine daje dojam autentičnosti kojom Russel izbjegava stereotipe u komadu o domaćici srednjih godina koja živi na na način na koji je prisiljena socijalnom i obiteljskom situacijom. Ona nastoji i samu sebe, a i kuhinjski zid s kojim jedinim razgovara uvjeriti da je, uz poneki problem, baš to način na koji je uvijek željela živjeti. Djeca su joj odrasla, a sa suprugom jedva da izmijeni koju riječ. Nekadašnja ljubav je polako i neprimjetno (bez svađa) nestala i svela se na to da ona obavlja kućanske poslove i sprema jela koja suprug očekuje kada dođe s posla. Drama (s mnogo humora) nastaje u trenutku kad Shirley napravi sitan koračić izvan rutine. Da bi susjedi koja je nervira svojim ponašanjem i inzistiranjem na posebnosti dokazala kako njezin pas ipak nije vegetarijanac, daje mu meso koje je kupila da bi suprugu napravila uobičajeni odrezak, pa mu umjesto toga ispeče jaja, što njega strašno razljuti.
Istodobno je njezina jedina prijateljica koja je naslijedila neku veću sumu poziva da na njezin račun zajedno otputuju na odmor u Grčku. Shirley je nekada željela putovati, ali se povinovala suprugovom odbijanju, pa joj ni sada ne pada napamet da to učini. Međutim, njegova žestoka reakcija na neželjenu večeru ipak je izbacuje iz kolotečine, pa se počinje pitati što se dogodilo s njom od vremena kada je kao djevojka s prezimenom Valentine bila buntovno raspoložena. To je potisnula zbog ljubavi (koja je nestala) prema mužu i djeci koja su odrasla i otišla. Willy Russel je takvu sudbinu – koju s neznatnim varijacijama dijele brojne žene, učinio posebnom ne samo iznimno uspjelim pripovjedačkim stilom koji svakodnevnom govoru daje vrijednost iskrene i dirljive ispovijesti, nego i nekim vrlo uvjerljivim neočekivanim detaljima i obratima.
Ksenija Pajić je toj tekstualno zanimljivoj protagonistici svojim velikim glumačkim umijećem udahnula dojmljivu scensku životnost, nadograđujući ulogu Shirley s mnogo humora i dobroćudne ironije kojom opisuje druge (ponekad ih vješto imitirajući), a i šala na vlastiti račun. Time s mnogo šarma uobličuje ženu koja ostvaruje emocionalnu povezanost s publikom već od prvih trenutaka u kojima interpretkinja započinje razgovor sa zidom (kojeg predstavlja ploča neodređene boje postavljena između dva pokretna stalka), obraćajući se zapravo gledateljima koji zahvaljujući njezinom tumačenju tu konvenciju monodrame prihvaćaju kao potpuno prirodnu. Na isti način su predani sugestivnom kazivanju Ksenije Pajić i u nastavku predstave kada im se njena Shirley izravno obraća, govoreći o svojim doživljajima i svojevrsnom sazrijevanju u Grčkoj ispred pomalo kičastog morskog pejzaža koji se kao naličje zida pojavljuje jednostavnim obrtanjem ploče. Takva interpretacija i sjajnoj glumici i liku koji tumači donosi zasluženu naklonost i simpatije publike.
Tomislav Kurelec, kazaliste.hr
http://kazaliste.hr/index.php?p=article&id=2280
SARMICA
Poštovani,
Sinoć je u Sisku gostovalo vaše kazalište s predstavom „Sarmica“. Predstava me zaista oduševila, pa sam se osjećala ponukana napisati par riječi. Profesorica sam hrvatskog i engleskog jezika u srednjoj ekonomskoj školi, pa su mi kazališne predstave dijelom i dio posla, ali i privatna ljubav. Iako je predstava „Sarmica“ komedija, meni je izmamila i suze, ne samo one od smijeha, već i od ganuća. Predstava nije samo ležerna zabava, već progovara o dubokim i složenim ljudskim odnosima u kojima se svi možemo prepoznati. Bio je istinski užitak gledati ovo troje divnih glumaca. Gospođu Kseniju je užitak vidjeti u svakoj predstavi. Predivno izgleda, predivno isijava ljudsku toplinu i ženstvenost svakom svojom kretnjom, o profesionalnosti da ne govorimo. Slične riječi mogu upotrijebiti i za gospodina Duška. Svih ovih godina provedenih na pozornici jednako je šarmantan i profesionalan, s lakoćom nosi svaku novu ulogu i svaki novi izazov. Gospodina Mladena nisam imala prilike često gledati na pozornici, više na televiziji, pa me tim više oduševio svojom glumom. Imala sam dojam da su i sami glumci uživali u predstavi. Publika je svakako bila oduševljena.
Srdačan pozdrav iz Siska!
Lucija Dianežević
prof. hrvatskog i engleskog jezika
sudski tumač za engleski jezik
ODLIČNA PREDSTAVA KAZALIŠTA LECTIRUM “Ljubav na prvi pogled”
25.07.2014.
U Kuli Skrivnat održana je sjajna predstava “Ljubav na prvi pogled” u izvedbi kazališta Lectirum. Uz dokazano uigran glumački par, Matiju Prskalo i Zijada Gračića, publika je uživala u više od sat vremena kvalitetnog humora . Svatko je mogao, barem na kratko, otpustiti sve predrasude koje ljubav, kako je pokazala predstava, ionako ne podnosi. Izvrsni Matija Prskalo i Zijad Gračić proveli su gledatelje kroz niz komičnih situacija, obrata i sjajno nijansiranih karaktera. Kazalište Lectirum još jednom je dokazalo svoju kvalitetu u ponudi kazališnih predstava.
"Ljubav na prvi pogled" nasmijala Novogradiščane
Autor: Sanja Bukvić, 27.03.2014.
U ovim vremenima nemira i svakodnevnog stresa, rješenje bi možda trebalo potražiti odlaskom u kazalište. Sat i nešto vremena odmaka od stvarnosti sinoć su ponudili glumci Kazališta "Lectirum" Zijad Gračić i Matija Prskalo, protagonisti kazališne predstave "Ljubav na prvi pogled".
Komedija je to čuvenog komediografa Fadila Hadžića koja nam govori o ljubavnim zapletima i peripetijama gospođe Marija Trkulja Gazivoda koju je sjajno odigrala izvrsna Matija Prskalo. U očajničkoj nadi da će pronaći novoga, trećega supruga, gospođa Marija "ženika" traži putem oglasa. Naravno, oglasi i ženidbene ponude stižu, no gospođi Mariji za oko je "zapeo" zgodni trgovac s podebljim "policijskim dosjeom" i trgovačkim stažom Kosta Bandula kojega je odigrao ništa manje izvrsni Zijad Gračić.
Višestruko dotjeran, pun finih manira, u "ženidbenom udvaranju i rječitosti", nenamjerno je otkrio i neke svoje, ne baš tako dobre osobine, koje su nam protagonisti predstave prezentirali u nizu komičnih situacija, obrata i sjajno nijansiranih karaktera. Uredno, fino, pitko, onako kako to samo Fadil Hadžić zna, glumci su nas, od ekspozicije, zapleta, kulminacije, peripetije do samog raspleta, u sat i nešto vremena predstave zabavili, nasmijali i nakratko "odmaknuli" od stvarnosti. Stoga, za sve viđeno i doživljeno i glumcima i organizatorima - čista petica!
Predstava "U zajedničkom stanu" oduševila prelošku publiku
Autor: E.M., prelog.hr, 26.11.2012.
Dom kulture Grada Preloga u petak, 23. studenog ugostio je kazališnu grupu "Lectirum" iz Zagreba s izvedbom kazališne predstave "U zajedničkom stanu". Riječ je o romantičnoj komediji o dva para koja čine dva brata Marvin i Leo te dvije prijateljice Jennie i Fanny.
Braća su po karakteru potpuno različiti. Leo je kazališni manager, oženjen, ali brak mu je na klimavim nogama. Pokušava ga na neki način spasiti, međutim ne trudi se dovoljno. Prijatelj je s Fanny, glumicom, s kojom je u mladosti bio u vezi pa sada pokušavaju osvježiti mlade dane, ali baš kada sve krene kako treba i kada bi se trebalo nešto dogoditi, iskrsne neki problem i ne dogodi se ništa.
Marvin je pisac kojemu je umrla žena i koji se teško snalazi u ulozi samca. Jennie je glumica, rastavljena, pa Fanny i Leo rade na tome kako bi ih spojili. Na kraju ih i spoje, no nepredviđeni problemi dovode njihovu ljubav u pitanje. U nizu komičnih obrata i brzih izmjena ljubavnih zapleta koji nisu daleko od naše svakodnevnice, gledatelji su uživali i nasmijali se u izvedbi sjajne glumačke ekipe u sastavu Ksenija Pajić, Matija Prskalo, Zijad Gračić i Mladen Čutura.
Više od 700 gledatelja u Rektoratu na predstavi “U zajedničkom stanu”
Autor: Tatjana, 05.07.2012.
Prepuno je sinoć ponovno bilo gledalište u dvorištu Rektorata, tražio se stolac više, sjedilo se i na podu, a sve kako bi pogledali predstavu “U zajedničkom stanu” koja je u Osijek na Osječko ljeto kulture dovela jaka glumačka imena Kseniju Pajić, Matiju Prskalo, Zijada Gračića i Mladena Čuturu. Okupljeni u Kazalištu Lectirum ponudili su nam sat i pol vrhunskog glumačkog umijeća, smijeha i zabave. Riječ je o komediji dvaju parova: dva brata Marvina i Lea te dvije prijateljice Jennie i Fanny. Priča je to o samoći, pitka, sa razrađenim odnosima u režiji Zorana Mužića istaknula je Ksenija Pajić i dodala kao u ovom komadu glumi glumicu koja se upravo rastala, izašla iz traumatičnog braka, zaljubila se i želi probati ponovno. Matija Prskalo igra prijateljicu, vrsta je tutora glavnoj glumici što rađa zanimljive, komplicirane, zbunjujuće i duhovite situacije. Zijad Gračić u svojoj se ulozi našao u jednoj specifičnoj situaciji: novopečeni je udovac kojega brat upoznaje s novom ženskom osobom. Riječ je o piscu koji je bio silno zaljubljen u svoju pokojnu ženu, pa se pokušava snaći u novim životnim situacijama. Gračić je istaknuo i kako se osjeća Osječaninom budući da već treću godinu predaje na našoj Akademiji. Mladen Čutura predstavio nam je Kazalište Lectirum istaknuvši kako okuplja mnoga snažna glumačka imena i osobnosti to su Ksenija Pajić, Matija Prskalo, Zijad Gračić, Mladen Čutura, Pero Juričić, Maja Petrin, pokojni Božo Orešković i Sreten Mokrović koja je do sada realizirala osam predstava.
Predstava Dekorater…
Autor: Gordana Malašić Lazić, 07.11.2019.
Goran Grgić kaže da uživa igrati u predstavi Dekorater jer je slojevita, ima puno obrata i zabavna je
Dekorater je glumački tekst. Osim što je Donald Churchill priznati svjetski dramatičar, on je i glumac. U priči se događaju veliki i iznenađujući obrati i to, naravno, veseli igrati. Uloga baš ponese, a ima i dovoljno mjesta za improvizaciju. Možeš na svoj neki način igrati ulogu, razigrati je – rekao je Goran Grgić za portal Scena.hr. Ovog utorka u kazalištu Vidra premijerno je izvedena nova komedija Kazališta Lectirum. Goran Grgić, Ksenija Pajić i Ines Bojanić oduševili su publiku u predstavi Dekorater. A za odličnu režiju zaslužna je Nina Kleflin. Prema reakcijama publike može se reći da je Dekorater jedna od ovogodišnjih najboljih kazališnih komedija. A jedan od razloga je i što je sjajan tekst Donalda Churchilla uspješno prilagođen našim prostorima.
Iako je tekst zabavan, on nije nimalo jednostavan, slojevit je i vrlo pametno sročen – dodao je Grgić, koji u predstavi upada u ljubavni trokut. Neodoljiva komedija Dekorater donosi niz obrata i duhovitih erotskih aluzija. Maša (Ksenija Pajić) se vraća u svoj stan te shvati da nije pobojan, kao što je bilo dogovoreno. Soboslikar – Dekorater (Goran Grgić) tek počinje s radom. U stan iznenada ulazi supruga (Ines Bojanić) muškarca s kojim Maša ima ljubavnu vezu u nakani da sve ispriča Mašinom suprugu koji je na poslovnom putovanju…
A kako je bilo na premijeri, pogledajte na linku.
Neodoljiva komedija Dekorater donosi niz obrata i duhovitih erotskih aluzija
Jučer je u kazalištu Vidra premijerno izvedena nova urnebesna komedija Kazališta Lectirum, a publika je glumce nagradila dugotrajnim ovacijama i pljeskom. Ujedinjene snage Gavelle, Kerempuha i HNK-a – Ksenija Pajić, Ines Bojanić i Goran Grgić odgovaraju zašto se upada u ljubavni trokut i kako se iz njega izvući. Hoće li netko prepoznati sebe, susjeda, susjedu ili znanca, saznat će ako dođe pogledati ovu sjajnu komediju!
Neodoljiva komedija Dekorater donosi niz obrata i duhovitih erotskih aluzija. Maša (Ksenija Pajić) se vraća u svoj stan te shvati da nije pobojan, kao što je bilo dogovoreno. Soboslikar – Dekorater (Goran Grgić) tek počinje s radom. U stan iznenada ulazi supruga (Ines Bojanić) muškarca s kojim Maša ima ljubavnu vezu u nakani da sve ispriča Mašinom suprugu koji je na poslovnom putovanju…
Autor:Donald Churchill
Redatelj:Nina Kleflin
Glume: Ksenija Pajić, Ines Bojanić, Goran Grgić
Autor: Olga Vujović
Poznata uzrečica „Koliko para toliko muzike“ ne mora baš uvijek odgovarati stvarnosti – često izvedba i njezin učinak ovise o virtuoznosti i dobroj volji muzikanta.
A jedan takav „muzikant“ je svakako Ivica Mijačika, književnik i zaljubljenik u kazalište, umjetnički direktor „kKuTz“-a (ka Kultura u Tučepskim zaseocima), manifestacije koja se kazalištem, glazbom, slikom i književnošću opire gravitaciji!
Nekada su na padinama Biokova, u zaseocima ponad obalnog mjestašca Tučepa (nedaleko Makarske), živjeli težaci, ali su se nakon potresa 1962. spustili na obalu i počeli baviti turizmom.
Još godine 1766. pohodili su brojni prijatelji filozofa i pisca, don Klementa Grubišića (1725.-1773.) njegov ljupki barokni kameni ljetnikovac sagrađen neposredno uz more, s velikim balkonom na pročelju i zaklonjenim vrtom (danas hotel „Kaštelet“).
Prvi poratni hotel u Tučepima, nekoć devastiran, a danas obnovljeni, hotel „Jadran“, počeo se graditi 1948.(radnu snagu činili su u početku njemački ratni zarobljenici) prema nacrtima arhitekta Branka Bona (1912.-2001.), a prve je goste primio 1954.
Zahvaljujući dugačkoj šljunčanoj plaži, Tučepi postaju omiljeno turističko odredište, a žitelji zaseoka uglavnom potpuno napuštaju (i zapuštaju) svoje dotadašnje domove (i konobe). „Ljudskom srcu uvijek nešto treba …“ pjeva Petar Preradović, pa je tako i Mijačikinom srcu trebala ljepota bez primjese „krike i vike“.
U srpnju 2006. upustio se u avanturu puštanja grdelina (češljugara) u zaseoku Srida sela (obor Luketina) odnosno upriličio je nastup zagrebačkog Teatra grdelin s predstavom „Poletija grdelin iz žuja“, čime je počela akcija okupljanja mještana i gostiju oko kazališnih predstava u brdima, a ne na obali.
Te su godine bila uključena dva zaseoka, već sljedeće njih šest (povremeno i sedam, uglavnom petkom i iznimno subotom), a kako „prazna vreća ne stoji“, to su mještani, potaknuti Turističkom zajednicom Tučepi počeli otvarati konobe, nuditi „iće i piće“ i obično je „pala pisma“.
Mada se nakon predstava nastavljalo veselim druženjem, Mijačika na „svoje“ ambijentalne improvizirane pozornice nije nikada pripuštao predstave (likovnjake, književnike, glazbenike) koje ne bi zadovoljavale prilično visoke kriterije (ne dozvoljavajući ljetnoj opuštenosti da unese bedastoću).
Ako se ponešto nekome nije svidjelo, ipak se, u pravilu radilo o kvalitetnom odabiru: smanjena scenografija nije mogla narušiti dobru glumu, a entuzijazam lako preskoči poneku tehničku nevolju…
14.kaKuTz donio je od 13.7. – 17.8.2019. šest događanja, a ja sam odabrala ono 9.kolovoza u zaseoku Srida sela (Moča) kada je gostovala zagrebačka Kazališna grupa „Lectirum“ s predstavom „Dekorater“ engleskog glumca i damatičara Donalda Churchilla (1930.-1991.) u režiji Nine Kleflin ( svečana premijera očekuje se u jesen ove godine).
Poput legendarnog Teatra u gostima (Zagreb), koji je „svečanu premijeru“ upriličio tek nakon gostovanja u različitim sredinama, „Lectirum“ je pomalo na tom tragu, pa čak i odabirom teksta.
Spomenutu Churcillovu komediju „Dekorater“ (zapravo „Soboslikar“) pod nazivom „Whisky za troje“ preveo je i režirao Vladimir Gerić za Teatar u gostima (početkom srpnja 2000.), a nastupili su Ana Karić, Biserka Ipša i Boris Buzančić.
Priča o preljubu, osveti, nezadovoljstvu zbog posla (soboslikar je nerealizirani glumac) odnosno privatnog života nije pretjerano originalna niti profinjena.
Međutim ovaj predložak nudi mogućnosti za poigravanje detaljima (lokalizacija koja obiluje elementima prepoznavanja uvijek garantira zabavu), pa ako su glumci raspoloženi (maštoviti i daroviti) može se ostvariti predstava zabavna i bez podilaženja.
A čini mi se da su Ksenija Pajić (preljubnica Maša), Ines Bojanić (osvetnički raspoložena prevarena supruga Jasna) i Goran Grgić kao djelatni soboslikar (voli se zvati dekorater) a zapravo nezaposleni glumac Valter Jadničak, iskoristili te mogućnosti.
Već smiješnom odjećom (Slavica Šnur) i namještajem (Željka Radešić) naznačuju se komične crte (mada su obje žene zapravo u nevolji, a ni muškarcu nije lako), a činjenica da je scenografija smanjena nimalo nije omela nužne scene (mjesec i zvijezde se ničim ne mogu zamijeniti!).
Šašave rečenice pripisujem mašti glumaca i neki „štosevi“ bi mogli postati poslovični. Na primjer kada soboslikar (prezime Jadničak baštinio je razvodom, a očekuje da će mu pomoći u karijeri, jer zna da postoji uspješan glumac prezimenom Poljičak) tražeći upute o bojanju sobe koristi poštapalicu: „Ili da ili ne ili kaj?“.
Način na koji ju Grgić izgovara, nadopunjen dostojanstvenim držanjem, perikom koju stalno navlači i radnom odjećom koju nosi poput dizajnerskog odijela, izaziva gromoglasni smijeh.
Poput komičara iz doba nijemog filma, on ozbiljnošću izraza lica podvlači komičnost sadržaja (mislim da bi se Churchill prilično iznenadio „svojem“ tekstu), kao na primjer, kada za pristanak u prevari traži od Maše da otpjeva pjesmu „Ja se konja bojim…“ i pokaže gaćice (Pajić i u ovakvim situacijama pokazuje da je zbilja odlična).
Epizoda uklapanja uloge Othella u govor Mašinog prevarenog muža (kojeg dekorater izigrava pred Jasnom) gotovo dirljivo (iako komično) pokazuje kako glumac Valter nastoji zatomiti dekoratera Valtera….Ne sjećam se kada sam zadnji puta gledala nekoga tko tako predano oblikuje osobu duboko tužnu i nezadovoljnu, koja to „na van“ vješto prikriva pokušavajući ugrabiti male radosti.
Okolina se smije njegovim akcijama, ne mareći za istinsko stanje . U konačnici, na pitanje „Ili da ili ne ili kaj?“odgovorila bih u rimi „Grgić mi je haj“. Istinski vjerujem da jesenje zagrebačke kiše neće izbrisati radost igre koju sam srela na padinama Biokova jedne tople ljetne noći.
Fotografije Joško Lopar